[SPECIJALIZANTSKE PRIČE] "Atraktivne" specijalizacije – Izvještaj sa druge panel rasprave - Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

[SPECIJALIZANTSKE PRIČE] “Atraktivne” specijalizacije – Izvještaj sa druge panel rasprave

Objavljeno 04.03.2020.

Održana je druga po redu panel rasprava u sklopu serije panela ”Specijalizantske priče” pod nazivom ”Atraktivne” specijalizacije. Na njoj su se okupili vrhunski mladi specijalisti triju različitih specijalizacija i pred studentima medicine podijelili svoja iskustva.

U ponedjeljak, 24. veljače, na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, održana je druga po redu panel rasprava pod nazivom ”Atraktivne” specijalizacije. Podsjetimo, Specijalizantske priče su serija panel rasprava u organizaciji Centra za planiranje zanimanja u biomedicini i zdravstvu (CPZ) i Studentskog zbora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na kojima se studentima medicine nastoje približiti različite specijalizacije od sadašnjih specijalizanata ili mladih specijalista.

Na prvoj panel raspravi obrađene su kirurške specijalizacije, a u drugom po redu panelu naglasak je na tzv. ”atraktivnim” specijalizacijama: oftalmologiji, dermatovenerologiji i otorinolaringologiji. Naziv ”atraktivne” dobile su po tome što je velik broj studenata zainteresiran nastaviti svoju karijeru upravo na jednoj od tih triju specijalizacija.

Specijalizantske priče uvod su u nadolazeće 5. Dane zdravstvenih karijera u Republici Hrvatskoj, koji će se ove godine održati 6. i 7. svibnja, također na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Pogledajte kako je to izgledalo prošle godine.

Na panelu ”Atraktivne specijalizacije” sudjelovali su mladi specijalisti: dr. sc. Andro Košec, specijalist otorinolaringologije (KBC Sestre milosrdnice), dr. sc. Kristina Žužul, specijalistica dermatovenerologije (privatna ustanova) i Goran Marić, specijalist oftalmologije i optometrije (KBC Sestre milosrdnice).

Studenti medicine prepoznali su Specijalizantske priče kao mjesto gdje mogu saznati korisne informacije o tome kako izgledaju različite specijalizacije u praksi pa su se ponovno okupili u velikom broju. Čak ni nešto više od 90 minuta nije bilo dovoljno za brojna pitanja.

Predrasude

Često su ove specijalizacije predmet brojnih predrasuda. Kristina Žužul priznaje da ih je i sama imala tijekom studija: ”Shvatila sam da sam imala predrasude u vezi dermatologije, prvenstveno u pogledu toga što dermatologija obuhvaća. Danas kada nas mediji upućuju prvenstveno na estetiku, botoks i filere, moram istaknuti da je to samo vrlo mali dio dermatologije. Ako se želite baviti isključivo estetikom, onda dermatologija nije specijalizacija za vas jer ćete potratiti 4 godine i nećete naučiti mnogo o estetici osim onoga što se radi u okviru ambulante za kozmetologiju. Ali steći ćete važna znanja o upalnim bolestima kože, dermatološkoj onkologiji, dermoskopiji, dječjoj dermatologiji, alergologiji i brojnim drugim bolestima kože koje se liječe na Klinici za dermatovenerologiju.” Goran Marić, odnedavno specijalist oftalmologije, navodi kako je javno mišljenje o njegovoj specijalizaciji takvo da oftalmolozi ”rade s nekakvim laserima u privatnoj ustanovi, malo rade i imaju puno radnog vremena.” Tijekom rasprave je to uspješno demantirao.

Administracija je problem

Svi su se sudionici složili da je na početku svake od tih specijalizacije previše administracije. ”Rak-rana hrvatskih specijalizanata je administracija. Guši nas i mislim da će nas još više gušiti. Barem pola radnog dana ili više provodite u tim administrativnim poslovima: uzimanjem privola, anamneza, podataka. Može ti cijela specijalizacija proći u poslovima koji neće pomoći u izgradnji tvoje karijere”, ističe Marić i otkriva kako taj problem riješiti: ”Ako se želi napredovati, mora se jako dobro znati organizirati. Tako da se ta administracija, koliko je moguće, ostavi po strani. Recimo ako je neka operacija koja se događa sada i kakva će biti tek za godinu dana, ili nikada – tome se daje prednost, a administracija se ostavi sa strane pa se rješava poslije. To nekada znači da ćeš ostati izvan radnog vremena ili nakon dežurstava.” Žužul je potvrdila da je slična situacija i na dermatologiji, posebice tijekom prve godine kada se radi na odjelu i kada veliki postotak vremena morate potrošiti na papirologiju.

Kako se istaknuti kao specijalizant

Andro Košec je studentima, bez obzira na to koju specijalizaciju odabrali, ako žele biti dobri u onome što rade, savjetovao: ”Specijalizant bilo koje struke mora učiti biti prisutan tamo gdje se radi. Kad si na operaciji s nekim, ili u ambulanti, onda cijelo vrijeme pokazuj da si ti zainteresiran, da nešto znaš. Asistenti na operacijama su tu da skupljaju bonus znanje koje su pripremili prije operacije i koji pitaju pametna pitanja. I tom će se specijalizantu, koji pokazuje interes, dati prilika da radi.”

Dermatologija nije za one koje ne vole učiti

Sudionici su nastojali prikazati realnu sliku njihovih specijalizacija pa su tako podijelili dobre i manje dobre strane. Kristina Žužul je specijalizirala za privatnu ustanovu, ali je cijelu specijalizaciju morala provesti na KBC-u Rebro. Naglasila je kako dermatologija nije specijalizacija za one koji ne vole učiti: ”Dermatologija je možda najopsežnija specijalizacija u medicini jer imate više od 3000 dijagnoza. Svaka bolest ima svoju etiopatogenezu, svoje načine liječenja.”

Otkrila je kako je tek nakon prve godine počela raditi s pacijentima u ambulantama. Dnevno se pregledavalo oko 30, ponekad i 40 pacijenata, ovisno o ambulanti. Specijalizanti su uključeni u veliki dio posla s pregledima pacijenata, ne sjede iza specijalista i ne gledaju njih kako rade, što je slučaj u nekim drugim europskim zemljama, nego su uključeni u sve aspekte liječenja. Specijalisti su vaša potpora ako nešto ne možete sami riješiti ili kada je nužno drugo mišljenje.”

Obilježje specijaliziranja za privatnu ustanovu

Žužul otkriva kako radni dan, ako specijalizirate za privatnu ustanovu, ne završava u 16h: ”Nakon radnog vremena na KBC-u idete raditi za privatnu ustanovu. Ovisno o ugovoru koji imate to može biti nekoliko puta tjedno, često i subotom jer privatne ustanove rade i subotom. Još ako ste upisali doktorat kao ja, edukaciji ćete morati posvetiti jako puno vremena.” Osim što je vremenski vrlo zahtjevno, specijaliziranje za vlastite potrebe u privatnoj ustanovi nije uvijek jednostavno ni u financijskom pogledu. ”Primanja ovise o ugovoru koji imate s tom ustanovom, trebate izdržati tih nekoliko godina vjerojatno s manjim primanjima, a o tome koliko vremena nakon specijalizacije trebate za njih odraditi, ovisi prvenstveno o ugovoru koji ste potpisali s ustanovom”, kaže Žužul.

Nije sve lagano kako se čini

Goran Marić podijelio je svoje iskustvo rada u eksplantacijskom timu, što često sa sobom donosi neizvjesnost i nemogućnost planiranja vremena: ”Ja sam bio do prošlog tjedna u timu za eksplantacije jer se mogu eksplantirati i rožnice. Može se dogoditi da vam u 5 popodne dođe poziv da imaju donora i planira se eksplantacija. Eksplantacija je multiorganska, dakle, mora doći netko s kardijalne kirurgije, netko tko će odstraniti bubrege, jetru i to je čitav tim. I ti u 5 popodne znaš da će tvoj dio biti ujutro, ali ne znaš kad. I onda te netko zove u pola 5 ujutro i tek tad saznaješ točno vrijeme kad moraš odraditi svoj dio posla. A ti si cijelo to vrijeme spreman i u iščekivanju.”

Žužul je naglasila kako rad u dermatološkoj ambulanti često ne ostavlja ni trenutak predaha tijekom radnog vremena. ”Preko 30 pacijenata koliko ih dnevno najčešće prođe kroz ambulantu primjerice za pigmentne promjene, zahtijeva vašu punu pozornost. Recimo kad imaš pregled madeža, dermatoskopski moraš pogledati ne samo jedan, već sve madeže na tijelu, što zahtijeva iznimno koncentriran pristup. Pritom valja uzeti u obzir i to da se svaki pacijent mora razodjenuti tako da se vidi cijela koža, što kod starijih pacijenata često zahtijeva više vremena.

Samostalni zahvati tijekom specijalizacije

Na pitanje u kojoj mjeri specijalizanti dobivaju mogućnost obavljanja većih i manjih zahvata, Marić i Košec su se složili kako to najviše ovisi o samom specijalizantu. ”Ovisi o angažmanu samog specijalizanta koliko će on raditi samostalno. Teško je dobiti svoj mali prostor, često se i godinama moraš dokazivati. I to uspijete dok dokažete da posjedujete veliko teorijsko znanje i neke vještine te steknete povjerenje mentora. Počinje se držanjem kuka i onda korak po korak. Na oftalmologiji se dogodi da samostalno odradite neki zahvat tek na zadnjoj godini”, kaže Marić.

Andro Košec otkrio je kako to izgleda iz perspektive specijalista te zašto je na početku potrebno puno učiti i gledati: ”Vi morate pokazati da hoćete i znate. Ja bih rado da u idealnim uvjetima cijeli zahvat radi specijalizant, do granice iskustva i pod uvjetom da to dozvoljava pacijent u sklopu procesa pribavljanja informiranog pristanka. Tu bih na jednostavnijim zahvatima bio supervizor i preuzimao po potrebi. Ali to je rijetko moguće jer svi elektivni zahvati mogu u sekundi krenuti po zlu. Nužna je kontinuirana supervizija mentora.” Košec ističe kako u Hrvatskoj tek s 30-ak godina krenete operirati kao prvi operater, a najbolje je, kaže, krenuti od najmanjeg zahvata i napraviti ga 100 puta.

Žužul otkriva da je za uspješnu specijalizaciju iz dermatologije jako važno dobro surađivati sa starijim kolegama jer su neke dijagnoze vrlo rijetke i možete se dogoditi da ih vidite samo nekoliko puta tijekom radnog vijeka. Ja sam imala sreće da sam imala takve ljude na Klinici za dermatologiju, nekoliko sjajnih specijalista koji su sa mnom nesebično podijelili svoje znanje.”

Košec ohrabruje studente ističući kako je važno izdržati tih prvih desetak godina kada se tek borite za svoje mjesto: ”Jako je važno biti samostalan u glavi da se izdrži tih 10-ak godina kad ste drugi asistent, prvi asistent. Unatoč tome što ste čitali, znali o zahvatu ili pacijentu o kojem je riječ, često netko drugi uleti ispred tebe. To i nije loše jer potiče pozitivnu konkurenciju, a u Hrvatskoj se uvijek nađe posla za one koji žele raditi, samo možda ne onaj tren kad ste to vi zamislili. Vi morate biti vrhunski, ne morate biti profesori ili raditi na klinikama, ali za sebe morate ganjati izvrsnost jer je to jedini put da vas vaša specijalizacija ne terorizira. Morate biti samopouzdani u svojoj struci, a put do toga vodi kroz puno gledanja, angažmana i čitanja”, naglašava Košec.

Volontiranje

Svi su se sudionici složili da se isplati volontirati kako bi se upoznalo s načinom rada u određenoj ustanovi, iako to ne garantira da će se u toj ustanovi i dobiti specijalizacija. ”Ti volontiranjem stekneš neko primarno mišljenje o tome. Onda odeš na drugo, pa na treće mjesto. Dobiješ odgovor na pitanje je li to uopće za mene. Ako zaključiš da je, onda stekneš i ideju kako bi uopće mogao doći do te specijalizacije, pogotovo na naše specijalizacije koje se jako teško dobiju”, Kaže Marić koji je volontirao u 3 oftalmološke poliklinike paralelno dok je radio na hitnoj.

Dežurstva, ostajanje na poslu izvan radnog vremena

Marić ističe kako se na oftalmologiji ne mora ostajati duže na poslu, niti dolaziti izvan radnog vremena, ali to je nešto što činiš zbog sebe: ”Ne moraš se dokazivati, ali onda tvoj mentor neće u tebi vidjeti potencijal. Pitat će se zašto bih ja njega educirao kad on ne može doći izvan radnog vremena. Time pokazujete interes.” Košec pak tvrdi da se uz dobru organizaciju na otorinolaringologiji većina posla uspije obaviti unutar radnog vremena i ne mora se ostajati nakon posla na administrativnim poslovima, već samo ako se produlji operacija ili uči na poslu: ”S godinama sam shvatio da je bolje doći ranije na posao i riješiti što više neizbježne papirologije unaprijed, ali nije kraj radnog vremena i kraj posla, pogotovo ukoliko želite ostvariti i akademsku i znanstvenu karijeru.” Na dermatologiji specijalizanti ne dežuraju, no mora se ostati do samog kraja radnog vremena.

Ima li se vremena za privatni život?

Što se tiče balansiranja privatnog života sa specijalizacijom, Košec tvrdi kako uz bilo koju specijalizaciju, pa tako i otorinolaringologiju, nije moguće imati i obitelj i bogat društveni život: ”Morate se jako dobro dogovoriti što želite od svog života. Imate posao, obitelj i prijatelje, to je trokut, a možete odabrati samo dva kuta toga trokuta.”

Goran Marić, koji je ujedno otac šestorice sinova, odlučno tvrdi: ”Nikad nećeš imati vrijeme za sebe.” Ali smatra i kako je važno imati razumijevanje i podršku partnera/partnerice koji moraju prihvatiti vaša dežurstva i izostajanja.

Jasno je kako Kristina Žužul, koja je uz specijalizaciju na KBC-u i rad u privatnoj ustanovi uspjela i doktorirati u 29. godini života, nije imala puno vremena za onu njegovu ljepšu stranu, druženja i izlaske, osim naravno s krugom najbližih prijatelja.

Najljepši dio specijalizacije

Za kraj, sudionici su otkrili zašto vole svoju specijalizaciju. Žužul je za dermatologiju istakla kako je to prekrasna specijalizacija s puno uzbudljivih novosti s obzirom na posljednja znanstvena i tehnološka dostignuća. Posebno je skrenula pozornost na veliki napredak koje su dermatologiji donijele nove revolucionarne terapije kao što su biološka terapija za primjerice psorijazu i imunoterapija za melanom. „To su vrhunske terapije kojima danas doista možemo pomoći teško oboljelima i životno ugroženima te daju potpuno novi smisao dermatologiji kao specijalizaciji.“

Ni otorinolaringologija, tvrdi Košec, nije dosadna, i, za razliku od nekih drugih specijalizacija, često se dogodi i da radite svaki dan, a ne ponovite istu operaciju i kroz nekoliko mjeseci, dok u sebi sadrži mnogo graničnih područja prema drugim strukama i dozvoljava interdisciplinarnost i dinamizam.

Sljedeća, 3. po redu panel rasprava u serijalu Specijalizantske priče bit će vezana za specijalizacije iz hitne medicine, anesteziologije i neurologije, a održat će se u ponedjeljak 16. ožujka u 17.30 sati u Novoj vijećnici na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Sudionici trećeg panela bit će:

Ada Barić Grgurević, specijalistica anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, KB Dubrava
Adis Keranović, specijalizant hitne medicine, KBC Zagreb
Marija Sedlić, specijalizantica neurologije, KB Sveti Duh

Specijalizantske priče su uvod u 5. Dane zdravstvenih karijera u Republici Hrvatskoj u organizaciji Centra za planiranje zanimanja u biomedicini i zdravstvu i na njima predstavljamo samo djelić bogatog programa koji nas očekuje 6. i 7. svibnja 2020. godine na Medicinskom fakultetu, stoga vas pozivamo da nam se pridružite!

Teme na ovogodišnjim, 5. Danima zdravstvenih karijera bit će: